Još neverovatniji od prethodnog, Železničar je svoj sedmi trofej nacionalnog Kupa osvojio nekoliko meseci nakon završetka sezone u kojoj je bio suspendovan iz takmičenja Rukometnog saveza Srbije i nalazio se na ivici gašenja. Ali, nakon finansijske konsolidacije, uz pomoć sponzora i grada, a nakon dobro izrađenog Unapred pripremljenog plana reorganizacije (UPPR) i dobijanja vajld-karte za nastup u Superligi, Nišlije su, paralelno sa sjajnim rezultatima u prvenstvu, krčile sebi put i do finalnog turnira Kupa Srbije.
Takmičenje Kupa igralo se po novom sistemu, a „Želja“ na svom, istočnom regionu nije imao dostojnog rivala. Padali su, redom, Aleksinac (34:29), Pirot (36:29), Arif Knjaz (56:21) i, u finalu, Dinamo u Vranju rezultatom 33:29, čime je obezbeđen plasman na Fajnal-for u Novom Sadu. A tamo, izabranike trenera Josifa Petkovića čekao je najteži mogući put do trofeje, preko nekadašnjeg dvostrukog evropskog, pa preko aktuelnog petostrukog uzastopnog državnog prvaka. Preko Metaloplastike i domaćina Vojvodine, i to u razmaku od manje od 20 sati.
Nišlije su u krajnje napetom polufinalu trijumfovale protiv Šapčana golom Đorđa Spasića iz sedmerca uz zvuk sirene-27:26 (15:14), uz po pet golova Spasića i Krsmančića, a po četiri Sretenovića, Đukića i Vučkovića. Taj meč okončan je u kasnim večernjim časovima, a već sutradan Železničar je čekao veliki okršaj sa favorizovanom Vojvodinom. Još jednu neizvesnu utakmicu, u kojoj je niški tim u najvećem delu imao kontrolu rezultata. Meč je u finišu prelomio sjajni Mladen Krsmančić sa dva vezana solo prodora, zavredevši priznanje za MVP-ja finalnog turnira, dok je priznanje za najboljeg golmana pripalo Dejanu Zlatanoviću, briljantnom u finalnom susretu.
ŽELEZNIČAR: Lazić, Gemaljević, Zlatanović (11 odbrana, 2 sedmerca), Milovanović, Živković 2, Sretenović 5, Mađar, Krsmančić 4, A. Stanojević 1, Petković, Spasić 2(2), Jevtić 2, Mirić, Đukić 4, Vučković 1, Potkonjak.